Kontrola temperature
1. Temperatura bureta: Proces brizganja zahtijeva kontrolu temperature bureta, temperature mlaznice i temperature kalupa. Prve dvije temperature prvenstveno utječu na plastifikaciju i tečnost plastike, dok druga najviše utječe na tečenje i hlađenje plastike. Svaka plastika ima različitu temperaturu protoka. Čak i za istu plastiku, temperatura protoka i temperatura raspadanja mogu se razlikovati zbog varijacija u prosječnoj molekulskoj težini i raspodjeli molekulske težine. Proces plastifikacije se također razlikuje između različitih tipova mašina za brizganje, što zahtijeva različite temperature bačvi.
2. Temperatura mlaznice: Temperatura mlaznice je obično nešto niža od maksimalne temperature cijevi kako bi se spriječilo "balanje" koje se može pojaviti u pravim-mlaznicama. Temperatura mlaznice ne smije biti preniska, inače će prerano skrućivanje rastaljenog materijala začepiti mlaznicu ili će prerano očvršćavanje utjecati na performanse proizvoda.
3. Temperatura kalupa: Temperatura kalupa ima značajan uticaj na unutrašnja svojstva i kvalitet površine proizvoda. Temperatura kalupa ovisi o prisutnosti ili odsustvu kristalnosti u plastici, veličini i strukturi proizvoda, zahtjevima performansi i drugim procesnim uvjetima (temperatura topljenja, brzina i pritisak injektiranja, ciklus oblikovanja itd.).
Kontrola pritiska
Pritisak tokom brizganja uključuje dva tipa: pritisak plastifikacije i pritisak injektiranja, koji direktno utiču na plastifikaciju i kvalitet proizvoda.
1. Pritisak plastificiranja (protupritisak): Kada koristite mašinu za brizganje vijka-, pritisak koji se vrši na rastopljeni materijal na vrhu vijka dok se vijak rotira i uvlači naziva se pritisak plastificiranja, također poznat kao povratni pritisak. Ovaj pritisak se može podesiti pomoću prelivnog ventila u hidrauličnom sistemu. Tokom ubrizgavanja, pritisak plastificiranja treba varirati ovisno o dizajnu vijka, zahtjevima kvaliteta proizvoda i vrsti plastike. Ako ovi faktori i brzina vijka ostanu konstantni, povećanje pritiska plastificiranja će poboljšati djelovanje smicanja, čime će se povećati temperatura taline, ali će smanjiti efikasnost plastificiranja, povećati povratni protok i curenje i povećati pogonsku snagu.
Nadalje, povećanje pritiska plastificiranja često dovodi do ujednačenije temperature taline, ravnomjernijeg miješanja boje i uklanjanja plinova iz taline. Općenito, pritisak plastificiranja bi trebao biti što je moguće niži, dok bi se osigurao odličan kvalitet proizvoda. Specifična vrijednost varira ovisno o vrsti plastike koja se koristi, ali rijetko prelazi 20 kg/cm².
2. Pritisak injektiranja: U trenutnoj proizvodnji, skoro sve mašine za brizganje plastike koriste pritisak koji se na plastiku primenjuje pomoću klipa ili vrha vijka (preračunato iz hidrauličkog pritiska) kao standard. Uloga pritiska ubrizgavanja u injekcijskom prešanju je savladavanje otpora protoka plastike iz cijevi u šupljinu, osiguravanje brzine punjenja rastopljenog materijala i kompaktiranje rastaljenog materijala.
Ciklus kalupljenja
Vrijeme potrebno da se završi jedan proces brizganja naziva se ciklus oblikovanja, također poznat kao period kalupljenja. On zapravo uključuje sljedeće dijelove: Ciklus kalupljenja: Ciklus kalupovanja direktno utiče na produktivnost rada i korištenje opreme. Stoga, u proizvodnom procesu, relevantna vremena u ciklusu oblikovanja treba skratiti što je više moguće uz osiguranje kvaliteta. Od cjelokupnog ciklusa oblikovanja, vrijeme ubrizgavanja i vrijeme hlađenja su najvažniji, jer imaju odlučujući utjecaj na kvalitetu proizvoda. Vrijeme punjenja kalupa kod brizganja je direktno obrnuto proporcionalno brzini punjenja kalupa, au proizvodnji, vrijeme punjenja kalupa je općenito oko 3-5 sekundi. Vrijeme držanja pritiska u brizganju je vrijeme kada se plastika utisne u šupljinu i čini veliki dio ukupnog vremena ubrizgavanja, općenito oko 20-120 sekundi (do 5-10 minuta za ekstra debele dijelove). Količina vremena zadržavanja pritiska prije nego što se rastopljeni materijal zamrzne na kapiji utiče na točnost dimenzija proizvoda; nakon toga nema efekta. Postoji i optimalno vrijeme pritiska držanja, za koje je poznato da ovisi o temperaturi materijala, temperaturi kalupa i veličini glavnog kliznika i kapije. Ako su dimenzije glavnog kliznika i kapije, kao i uvjeti procesa normalni, vrijednost tlaka koja minimizira raspon fluktuacije stope skupljanja proizvoda obično se koristi kao standard. Vrijeme hlađenja uglavnom je određeno debljinom proizvoda, toplinskim i kristalizacijskim svojstvima plastike i temperaturom kalupa. Krajnja tačka vremena hlađenja treba da se zasniva na tome da se proizvod ne promeni kada se izvadi iz kalupa. Vrijeme hlađenja je uglavnom između 30-120 sekundi. Prekomjerno vrijeme hlađenja je nepotrebno, ne samo da umanjuje efikasnost proizvodnje, već i uzrokuje poteškoće pri vađenju složenih dijelova, pa čak i stvara naprezanje prilikom uklanjanja iz kalupa kada je primoran na uklanjanje. Preostalo vrijeme u ciklusu oblikovanja zavisi od toga da li je proizvodni proces kontinuiran i automatiziran, te stepena kontinuiteta i automatizacije.
